ZGRADONAČELNIK Željko Uhlir NPSP

Gošća Željko UhlirVodi Ana Leko Vučković3. svibnja 2026.

Željko Uhlir

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Problem priuštivog stanovanja u Hrvatskoj nije samo ekonomska, već i duboko društvena tema. Dok mnogi građani traže krov nad glavom, stotine tisuća stambenih jedinica diljem zemlje zjape prazne. Nacionalni plan stambene politike, predstavljen krajem prošle godine, pokušava pomiriti te dvije stvarnosti. Dokument, koji je trenutno u javnom savjetovanju, najavljuje konkretne pomake do 2030. godine, no put do aktivacije 'spavajućih' nekretnina složeniji je nego što se čini. U razgovoru s Anom Leko Vučković, državni tajnik Željko Uhlir otkriva zašto se Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine okrenulo upravo tom neiskorištenom potencijalu – praznim stanovima – umjesto da se isključivo oslanja na novu gradnju. Uhlir objašnjava zašto je ova strategija, unatoč optimističnim brojkama, ključna za brže rješavanje stambene krize i kako država namjerava premostiti nepovjerenje vlasnika. Razmislite o tome kako se rješavanje velikih društvenih problema često krije u iskorištavanju onoga što već imamo, a ne samo u stvaranju novoga.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Hrvatska broji oko 600 tisuća praznih stambenih jedinica u privatnom vlasništvu, no umjesto da se oslanja isključivo na novu gradnju koja traje tri do pet godina, država se odlučila na aktivaciju postojećeg fonda. Kad ti treba brzo rješenje za hitan problem, ne gradiš novo; koristiš ono što već stoji, čak i ako je to složenije za mobilizirati.

Cilj aktivacije 9 tisuća praznih stanova, što je tek 0,5 posto postojećih, temelji se na razumijevanju triju glavnih razloga zašto vlasnici drže nekretnine neiskorištenima: pravna nesigurnost, potreba za ulaganjem ili potpuna nezainteresiranost. Ne možete očekivati da će se tržište samo od sebe pokrenuti; rješenje mora ukloniti konkretne, često psihološke prepreke.

Kako bi se prevladala pravna nesigurnost vlasnika, APN preuzima kompletan rizik i sve odnose s najmoprimcem, isplaćujući vlasniku medijalnu cijenu najma kumulativno unaprijed. Država mora postati posrednik i garant, jer će se tek tada privatni kapital, koji inače stoji prazan, početi stavljati u funkciju.

Iako aktivacija 9 tisuća stanova košta oko 400 milijuna eura, taj se iznos uspoređuje s troškovima i vremenom potrebnom za novu gradnju, koja traje tri do pet godina. Kad je problem hitan, vrijeme je skuplje od novca; korištenje postojećih resursa, čak i uz značajan poticaj, često je brži put do rezultata.

Nacionalni plan stambene politike, unatoč velikoj važnosti, privukao je tek sedamdesetak komentara u javnoj raspravi, uglavnom oko jedne mjere. Građani se rijetko angažiraju oko strateških dokumenata pisanih 'drugačijim rječnikom'; njih zanima tek ono što dolazi *nakon* strategije – konkretne izmjene šest zakona koje će donijeti opipljive promjene.

Nacionalni plan stambene politike postavlja tri cilja – priuštivo, održivo stanovanje i prostor u funkciji stanovanja – koje namjerava postići s pomoću četiri poluge: financijske, porezne, zemljišne i ekološko-energetske. Složene društvene izazove ne rješava se jednim alatom, već interdisciplinarnim pristupom koji orkestrira sve dostupne instrumente.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema