·
Sve epizode
Zoran Veršić
Epizoda · #725

ZGRADONAČELNIK Zoran Veršić

Gošća Zoran VeršićVodi Tin Bašić3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

U javnosti, „priuštivo stanovanje“ često zvuči kao eufemizam za jeftiniju kupnju nekretnine, ili čak socijalno zbrinjavanje. No, doktor znanosti Zoran Veršić, profesor s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, objašnjava da je to daleko od istine. On tvrdi: „Priuštivo stanovanje nije samo krov nad glavom. On mora biti važan čimbenik i kvalitete života i nekakve društvene kohezije.“ Veršić, organizator nedavnog stručnog skupa o održivom i priuštivom stanovanju, otvara širu sliku. Nije riječ samo o nacionalnom problemu – Europska komisija najavljuje strategiju s vlastitim povjerenikom za stanovanje. Ključ je u postavljanju standarda za sve, od samih stanova do okoliša u kojem se nalaze, te pronalaženju ravnoteže između tržišnih cijena i stvarne mogućnosti da si ljudi, posebno mladi i obitelji sa srednjim primanjima, priušte kvalitetan život. Ovaj razgovor razbit će predodžbu da je jedini odgovor na stambenu krizu nova, jeftinija gradnja. Umjesto toga, pokazat će zašto je put do održivog stanovanja složeniji i obuhvaća sve, od zakonodavstva i urbanističkih planova do temeljnih higijenskih zahtjeva koje smo, kako se čini, zaboravili.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Zoran Veršić jasno razbija predodžbu da je „priuštivo stanovanje“ isto što i „jeftinije stanovanje“, objašnjavajući da ono „nije samo krov nad glavom. On mora biti važan čimbenik i kvalitete života i nekakve društvene kohezije.“ Pravo priuštivo stanovanje ne znači samo nižu cijenu, već cjelovitost: kvalitetu, održivost i okoliš koji podržava stanare, a sve unutar financijskih okvira od najviše 30% osobnog dohotka.
02
Stručni skup NM 2025 nije se fokusirao samo na nove zgrade, već je naglasak stavio na „materijale, sustave, tehnička rješenja za projektiranje, obnovu i modernizaciju postojećih s naglaskom na stambene zgrade.“ Budućnost stambene politike nije isključivo u novogradnji; stvarni izazov leži u tome kako tehničkim rješenjima i inovacijama revitalizirati i podići standard *postojećeg* stambenog fonda, osiguravajući mu energetsku učinkovitost i trajnost.
03
Veršić ističe da je na skupu posebno naglašena potreba za „određenim standardima za stambene prostore, određenim higijensko tehničkim zahtjevima koje su nekada postojale. Nažalost, sada ih nemamo.“ Nedostatak temeljnih „higijensko-tehničkih zahtjeva“ za stanovanje nije samo propust, već sistemski problem. Kvaliteta života počinje s minimalnim, ali jasnim standardima, a ne s praznim obećanjima o dostupnosti.
04
Potpredsjednik Vlade i ministar Branko Bačić najavio je donošenje Nacionalnog plana stambene politike do 2030. godine, uz čak „13 zakona i podzakonskih dokumenata akata kako bi se taj nacionalni plan mogao ustvari i realizirati.“ Ambitiozan plan ne leži samo u viziji, već u konkretnim zakonima. Trinest pratećih akata signalizira koliko je složeno implementirati promjene — strateški dokument bez detaljne legislative ostaje samo mrtvo slovo na papiru.
05
„Stanovanje je jedan od ključnih prioriteta i nove Europske komisije,“ koja najavljuje planove za „prvi europski plan za pristupačno stanovanje“ i uvođenje „europskog povjerenika za stanovanje.“ Problem priuštivog stanovanja daleko je od lokalnog pitanja; on je na vrhu europske agende, što znači da je riječ o sistemskom, kontinentalnom izazovu koji zahtijeva koordiniranu strategiju, a ne samo nacionalne inicijative.
06
Veršić navodi da su izazovi za realizaciju plana „nedostatak zemljišta, odnosno okrupnjavanje zemljišta za izgradnju naselja“ i „visoke cijene izgradnje.“ Izgradnja priuštivog stanovanja ne koči samo financijski aspekt, već i fundamentalni urbanistički problemi. Ako nema raspoloživog, konsolidiranog zemljišta po prihvatljivim cijenama, ni najambiciozniji planovi neće se pomaknuti s mrtve točke.
07
Veršić ističe da je stanovanje „u novije vrijeme vidimo da je to i radno mjesto postaje.“ Uloga stanovanja se mijenja, pogotovo nakon pandemije, gdje dom sve više postaje i radni prostor. Ta dvostruka funkcija postavlja nove zahtjeve pred urbanističko planiranje i definiciju „priuštivosti“, jer nije riječ samo o krovu nad glavom, već o infrastrukturi za život i rad.