·
Sve epizode
Ambienta 4
Epizoda · #56

SAJAMSKI RADIO - Ambienta 4

Gošća Ambienta 43. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Hrvatska drvoprerađivačka industrija strateška je grana gospodarstva, s izvozom preko milijardu eura i 40 tisuća zaposlenih. No, koliko je zaista spremna za globalnu utakmicu, posebno kada je riječ o dizajnu i dodanoj vrijednosti? Ivica Pašalić, vlasnik tvrtke Mundus Viridis i brenda Milla i Milly, ne samo da proizvodi namještaj od masivnog drva, već je i duboko uključen u organizacijski odbor Ambijente i rad Udruženja drvoprerađivačke industrije pri HGK. Njegova perspektiva je jedinstvena jer dolazi izravno s terena, gdje se bori s izazovima uvoza radne snage i visokih troškova izlaska na svjetska tržišta. Pašalić otvoreno govori o podinvestiranosti sektora, desetljećima 'lom poslova' za tuđe nacrte i nužnosti da se konačno krene u vlastiti dizajn. Njegova tvrtka vlastitim primjerom pokazuje da hrvatski dizajneri mogu osvajati svjetske nagrade, ali i da taj put 'nije bezbolan, ni jeftin, ni neizvjestan'. Nakon ovog razgovora preispitat ćete uobičajene zablude o hrvatskoj industriji namještaja. Razmislit ćete o tome zašto su neki problemi desetljećima 'jedina tema' i kako se probija put prema višoj dodanoj vrijednosti — korak po korak, s mnogo hrabrosti i rizika.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Ivica Pašalić je godinama bio 'vrlo angažiran' u spašavanju Ambijente, koja je u jednom trenutku 'jednostavno nije imala šanse preživjeti.' Iako je ova godina 'sa najozbiljnijim pomakom na bolje', kaže da je pred sajmom još 'ogroman napor' da bi Zagreb bio na mapi velikih. Opstanak i napredak sajma, čak i za stratešku industriju, nije automatski, već je rezultat višegodišnjeg, iscrpljujućeg rada industrije same, a ne samo organizatora. Pravi pomak traži kolektivnu, kontinuiranu borbu, a ne samo povremene inicijative.
02
Prije godinu i pol dana, 'pismo razumijevanja' riješilo je pitanje nabave drvne sirovine, koja je, kako Pašalić kaže, 'nažalost, bila jedina tema proteklih desetljeća.' Tek sada, s jasnim pravilima, otvaraju se pitanja razvoja i investiranja. Kad se riješi temeljni problem koji je godinama dominirao diskusijom, tek tada na površinu isplivaju pravi izazovi rasta i ulaganja. Dok god gori kuća, nema smisla planirati novi namještaj.
03
O radnoj snazi 'nema tu velike pameti', kaže Pašalić. 'Radnu snagu treba tražiti na tržištu', a mnogi su već 'posegnuli za uvozom radne snage od Indije, Filipina.' Rješenje manjka radne snage nije u kompleksnim strategijama, već u jednostavnoj tržišnoj logici: platiti više ili uvesti. Prava borba nije pronaći radnika, već stvoriti uvjete (kroz plaće i državna davanja) da se on može platiti konkurentno.
04
Hrvatska je 'daleko na repu' u dizajnerskom namještaju, jer se 'desetljećima stvarala jedna percepcija da je jedina moguća proizvodnja namještaja raditi za druge', što zovu 'lom poslovi'. Najveća prepreka razvoju proizvoda više dodane vrijednosti je ukorijenjeni mentalitet industrije da je 'raditi za druge' jedini poslovni model. Prvi korak prema stvaranju vlastitog brenda nije inovacija, već odbacivanje desetljećima ustaljenog, ali nisko profitabilnog načina rada.
05
Mundus Viridis je 'okupio sjajne mlade ljude iz Hrvatske, vrlo talentirane dizajnere' i u godinu dana osvojio 'veliku prestižnu svjetsku nagradu'. No, Pašalić priznaje da je to 'vrlo težak, vrlo skup i vrlo neizvjestan posao'. Ulaganje u domaći dizajn nije pitanje 'domoljublja' ili 'podrške lokalnom talentu', već kalkulirani, skupi i riskantni poslovni potez. Priznanja i nagrade su dokaz da talent postoji, ali do njih se dolazi samo uz hrabrost da se financijski riskira i izdrži neizvjesnost.
06
Odlazak na sajam u Köln, za Mundus Viridis, koštao je 'preko sedamdeset tisuća eura'. Iako planiraju ići, Pašalić kaže da 'još radimo financijske analize'. Izlazak na svjetska tržišta nije samo ambicija, već i ogroman trošak, mjeren u desetinama tisuća eura za samo jedan sajam. Odluka o nastupu nije pitanje želje, već hladne analize može li si tvrtka priuštiti takvo ulaganje bez garancije povrata.
07
Pašalić poziva proizvođače da 'počnu sa pet, deset, petnaest posto svoje proizvodnje, pa probat', umjesto da se drže 'starog načina' koji dugoročno neće biti profitabilan. Prelazak na vlastiti dizajn ne mora biti radikalna promjena cijelog poslovanja. Ključ je u postepenom, kontroliranom riziku – izdvojiti manji dio proizvodnje za eksperimentiranje s novim modelima. Rizik nije u pokušaju, već u nečinjenju ničega dok stari modeli propadaju.
08
Dizajneri, kako kaže Pašalić, 'vape za poslom', a njegova poruka je proizvođačima namještaja: 'Dajte priliku, uđite u rizik, uložite nešto novaca.' Talent u Hrvatskoj postoji, ali mu nedostaje prilika. Problem nije u nedostatku kreativnosti, već u nedostatku poduzetničke hrabrosti da se uloži u razvoj vlastitih proizvoda. Domaći proizvođači drže ključ za otključavanje lokalnog dizajnerskog potencijala.